Intervju: Nina Špoljarević (TORbag1951)

 

 U Hrvatskoj se polako, ali sigurno budi svijest o slow fashionu i sve više brendova naglasak stavlja upravo na to. Ručni rad, domaća proizvodnja i izrada u malim serijama privlači sve veći broj ljudi, koji su u potrazi za kvalitetnim odjevnim komadima i modnim dodacima koje neće imati svaka druga osoba u gradu. 

Danas vam predstavljam još jedan takav brend - TORbag1951, koji me je osvojio klasičnim kožnim torbama koje se izrađuju u obiteljskoj radnji u Slavoniji. Iza brenda TORbag1951 stoji vizija Nine Špoljarević koja uspješno koordinira cijeli tim od proizvodnje do prodaje. Radionica u kojoj se proizvode i šivaju TORbag torbe postoji od davne 1951. godine, a Nina je došla na ideju za kreiranjem retro torbi kad je sama trebala univerzalan, praktičan ruksak bezvremenskog dizajna. Sjetila se torbi kakve je kao dijete vidjela kod obitelji, torbe kakve su nosili naše bake i djedovi. Ručno izrađene, po metodama koje su se prenosile s jedne generacije na drugu. Kvalitetne torbe, koje nemaju rok trajanja, nego te prate kroz čitav život, pouzdane su, praktične, i divno izgledaju. Ime brenda je igra riječi, spoj hrvatskog i engleskog, i jednostavno kombinira pojmove ‘torba’ i ‘bag’, dok ‘1951’ označava godinu osnutka obrta kožne galanterije u kojoj nastaju TORbag1951 modeli, i naglašava tradiciju dugu 66 godina. 

 

Ovo je obiteljski biznis, s dugom tradicijom… Odakle ideja da pokrenete brend?

Zadnjih 25 godina nosim isključivo ruksake zbog što slobodnijeg kretanja kroz život i svijet promijenila sam preko stotinu ruksaka. Htjela sam konačno nešto kvalitetno, nešto što će stariti sa mnom, nešto što će čuvati sve moje tajne. Trebala mi je torba koja će izgledati dobro i u kazalištu, ali i u šumi; torba koja slijedi moje korake koji su nekad ubrzani, a nekad jako usporeni. Baš kakvu je imao moj ujak, moj posebni ujak - pustolov, kreativac, emotivac, svjetski putnik. Jednom se vratio iz Indije i došao u posjet mojoj mami, no nije došao zbog nje, nego zbog mene. Nosio mi je mirisne štapiće, kojih tada kod nas nije bilo u prodaji, bili su nam potpuna nepoznanica, egzotika. Njegova torba bila je puna mirisa s putovanja, iskrenih osjećaja i topline. Poželjela sam napraviti si istu. Krenula sam u izradu torbe, za što mi je trebalo šest mjeseci. 

Nisam htjela da je na torbi išta što nije proizvedeno u Hrvatskoj, princip kojeg sam se držala kod svih svojih projekata. Ne zbog nekog osjećaja domoljublja, već zbog činjenice da našu divnu zemlju rapidno napuštaju i stari i mladi, uvijek zbog istog razloga: manjak posla, zbog manjka proizvodnje. Želim povratak proizvodnje, starih zanata, želim očuvati naše vrijedne tradicije. Što će mi licitarsko srce kao suvenir, ako se proizvodi u Kini? Malo po malo, kamen po kamen, svatko iz svog kuta može doprinijeti da očuvamo zanate od izumiranja. Masovna proizvodnja je jeftinija, ali je ujedno i niže kvalitete. Mi već imamo kvalitetu, tu kod nas, ne trebamo uvoziti ono što sami možemo proizvesti. To je moj stav, moj put.

Moram priznati da sam ostala oduševljena pričom o malom obiteljskom biznisu koji na tržište plasira ručno rađene torbe, na koje se čeka jer se rade ručno u vašoj radioni… Smatrate li da Hrvatska polako počinje shvaćati ‘slow fashion’ priču i okreće se kupnji proizvoda koji dolaze u malim serijama, koji su rađeni u Hrvatskoj, rukama profesionalaca?

Surađujem s mladim ljudima koji su upoznati sa slow fashion principima i održivim načinom proizvodnje,stoga je bilo logično da se povežemo u jednu koherentnu cjelinu koja ima 'i noge i rep’. Možda se nikad nećemo vratiti na razinu kožarske proizvodnje kakva je bila u bivšoj Jugoslaviji, no bitno je naglasiti kako i dalje ima ljudi koji cijene kvalitetno lokalno proizveden proizvod. Mi možemo ponosno reći da je naš proizvod cijeli Made in Croatia. 

Svi koji rade na stvaranju TORbag1951 - počevši od moje obitelji, jer stric i strina šiju naše torbe u radionici u kojoj proizvode već desetljećima, preko partnerske agencije RELOADER s kojima oblikujemo strategiju branda, marketinških kampanja i upoznavanja budućih suradnika - svi dijelimo zajednički fokus, a to je revitalizacija obrtništva i starih zanata. To vidimo i kao prekretnicu u modernom razvoju torbarske struke. Zbog stanja u državi, klasični zanati nestaju. Mi želimo naglasiti važnost rada rukama, brige o detaljima, važnost odabira materijala. Kada se sva ta predanost i ljubav spoje u jedan ovakav proizvod - unikatnu torbu koja je ručni rad - reakcije ljudi nas bodre, jer nam govore kako prepoznaju sav trud koji ulažemo. Vidimo da se polako stvari mijenjaju i da sve više mladih ljudi počinje cijeniti ovakve ‘luksuzne’ proizvode, koji se više tretiraju kao investicija. Također, dobivaju mogućnost koju nijedan klasični shopping ne može zamijeniti; a to je izrada po narudžbi, za svakoga kupca pojedinačno! Ono što nam je osobito drago jest činjenica da mladi počinju cijeniti ovakve proizvode koje i dalje možemo klasificirati kao luksuzne. To je torba kao životna investicija. Nudimo nešto što nijedan tipičan shopping može zamijeniti, a to je izrada torbi po narudžbi. Mi doslovno kreiramo torbe po jedinstvenim zahtjevima kupca.

Tko je zaslužan za dizajn torbi i ideju da se ovaj klasik može nositi i kao ruksak? Ovo je odlična ideja koja će sasvim sigurno privući publiku jer jednim komadom zapravo dobivaju dva nadasve praktična modna dodatka…


Bitno nam je da naše torbe garantiraju slobodno kretanje, udobnost, i da su multifunkcionalne, prilagodljive ovisno o našim trenutnim potrebama. Model Mercury No Limit nastao je slijedom izrade nekoliko prototipa i razvijanja naših klasičnih modela. Inicijalno, zamišljala sam ove torbe samo kao ruksake. Međutim, kad sam počela nositi jedan naš prototip, ljudi su me stalno pitali gdje sam ga kupila, a shvatila sam da ga zapravo nosim svugdje - na izlet u planinu i na izložbu u muzeju. Jednostavno, trebala mi je i verzija torbe za preko ramena. Muškarci su osobito bili zainteresirani za takvu verziju. Rezultat testiranja prototipa i brojnih reakcija potencijalnih kupaca i znatiželjnika je Mercury No Limit. Čvrsta torba koja se lagano nosi, može biti torba za preko ramena i ruksak, multifunkcionalna torba koja je ujedno i estetski dodatak. 

Koliko je vremena potrebno za izradu jedne torbe? Kako ste formirali cijene s obzirom da broj sati koji je utrošen u izradu jednog primjerka?


Za izradu jedne torbe potrebno je nešto više od tjedan dana. Svaki dio procesa odrađuje se s mnogo pažnje. Nema masovne proizvodnje, nema uvoza gotovih dijelova. Iz naše radionice izlaze samo limitirane serije. Svaki dio nastao je ručnom proizvodnjom - od kopče do naramenica - zaslugom majstora torbatskog zanata. 

Naši partneri su ljudi s kojima dijelimo viziju očuvanja zanatskih vrijednosti. Primjerice, sve metalne detalje - kopče i karabinere - specijalno za nas izrađuje Galanterija Vučetić. Oni postoje još od 1975. godine i to u Ilici 69, na istoj adresi gdje je Udruga Oaza s Hrvatskim društvom nezavisnih profesionalaca (http://projektilica.com/) bila domaćin radionica o revitalizaciji obrtništva u Ilici. Galanterija Vučetić su predivni ljudi koji te pomno saslušaju i posebno za tebe proizvedu točno ono što trebaš. To je usluga kakvu nemate u megalomanskoj proizvodnji. Snažno osjećam da samo proizvodi koji se ručno izrađuju mogu u sebi imati toplinu, predanost poslu i kvalitetu za koju su spreman odvojiti svoj mukotrpno zarađen novac. Danas je previše konzumerizma, svi nose isto jer su nešto vidjeli na reklami pa se javno moraju dokazati. Nose trendi krpicu nekoliko puta i onda bace, pređu na idući trend. To je roba nastala na pokretnoj traci. Mašine režu hladno i točno, ali meni je sam taj princip pogrešan. Nedostaje nešto osobno. Za naše torbe mogu reći da je svaka unikat, svaka ima neki personal touch, razlikuju se barem po nekom jedva vidljivom detalju. Ruka nije mašina, a mašina ne može prosuditi treba li još nešto malo doraditi na pojedinoj torbi.

Isto tako možemo reći da cijena prave kože nije pala već 30 godina. Te kako svi kupci ovakve vrste proizvoda znaju jako dobro zašto ovakav proizvod košta koliko košta. Znaju da kupuju torbu kao investiciju, da kupuju proizvod koji će s njima stariti. Koža na torbama će disati, rastezati se, te polako dobivati patinu vremena, što će netko jedva dočekati, dok će netko radije uživati u mirisu svježe torbe pri prvome raspakiravanju. Bio prvi ili drugi slučaj smatramo da su naše torbe osim modnog dodatka i vaš vjeran suputnik. Što se materijala tiče, koristimo kožu. Cijena prave kože nije pala već tri desetljeća. Kupci kožne galanterije znaju kakve cijene idu uz razinu kvalitete kakvu nudimo. Znaju da je torba koju kupuju investicija. Nosit će je godinama, starit će zajedno s vlasnicima, mijenjati se dok dobiva patinu vremena. Nova, neraspakirana torba, ima jedinstven, svjež miris. To je čitav proces - od otvaranja, preko prvog nošenja, do nošenja torbe godinama, desetljećima.

Torbe su od prave kože… Gdje nabavljate kožu, kako je tretirate?


Pravu kožu trenutno nabavljamo samo u Požegi. Nitko nema velike količine, proizvođači se snalaze na razne načine. Ne želimo uvoziti, biti prisiljeni ići u Italiju po materijale. Ako se ponovno osvijestimo još više o revitalizaciji starih zanata i obrtništva, a najviše o tome koliko su nam bitni za prirodni ekosistem tekstilne, kožarske i modne struke, te pogotovo proizvodnja materijala, možda nam i ponuda materijala i usluga na tržištu bude bolja.

Zasad torbe dolaze u crnoj i smeđoj boji, u Mercury i Mars modelu… Planirate li širiti asortiman ili ćete se držati ove klasike koja uvijek prolazi?

Uskoro ćemo proširiti ponudu s novim modelima, ali klasični modeli definitivno ostaju - od njih smo počeli, i previše su nam dragi da ih prestanemo raditi. Planiramo i suradnje s renomiranim, ali i mladim dizajnerima. Svaka sezona je nova priča za sebe, no mi ćemo uvijek imati početne modele kao podsjetnik principa i načela brenda.

Povezali ste se s Idom Prester koja je prva ambasadorica brenda. Kako to?

Zato što je to jedna draga osoba, snažna poduzetna žena koja vidi veću sliku, a to je nama bitno. Brzo je prepoznala vrijednost naših torbi, oduševila se na prvi pogled.

Kome su namijenjene vaše torbe? Tko je vaša ciljana publika?

Naše torbe su zaista široke namjene. Mogu ih koristiti svi - poslovni ljudi, avanturisti, putnici, šetači, modni entuzijasti, kreativci, bake i djedovi - stvarno su za svakoga.

Gdje se torbe mogu kupiti? Planirate li ih staviti u neki concept store ili je kupnja zasad moguća isključivo preko interneta?



Za sada smo dostupni samo online - na službenoj Facebook stranici, Instagramu službenom pageu i službenoj web stranici. Naručuje se online, moguća je dostava ili osobno preuzumanje u Zagrebu. Divno je upoznati vlasnicu ili vlasnika nove torbe, jer naši proizvodi su ipak osobni.

Koji su planovi za budućnost?

Suradnje s novim partnerima koji rade po istim principima kao i mi, partnerstva s concept store-ovima, proširenje ponude i veću dostupnost na tržištu.

 

foto: Budo Jusić

model: Ida Prester

video: TORbag1951 promo

PR: RELOADER za TORbag1951

www.fashion.hr

LINK NA ČLANAK